Skip to main content
European Union flag
EU Children's Participation Platform

Sigurnost iz dječje perspektive

Sigurnost od nasilja djeci i tinejdžerima je važna tema i Europska unija želi ih bolje zaštititi. Zato smo ih pitali što bi im pomoglo da se osjećaju sigurnije.

Njihova smo razmišljanja pretočili u niz preporuka EU-a za bolju suradnju odraslih na zaštiti djece.

Što kažu djeca?

Tko bi djeci trebao pomagati?
  • 63 % djece radije bi razgovaralo s nekime osobno, ne preko interneta
  • 74 % djece prvo bi se obratilo obitelji ili rodbini, a 68 % prijateljima

     

Što djeci treba u raznim situacijama?
  • u školi: bolja higijena i zaustavljanje vršnjačkog nasilja
  • kod kuće: dovoljno novca za život. Kad se kod kuće ne osjećaju sigurno, djeci je potreban drugi siguran prostor
  • nakon škole: više mjesta i aktivnosti za druženje, pod nadzorom odraslih
  • na javnim mjestima: sigurnija igrališta i parkovi te bolja ulična rasvjeta
  • na internetu: više informacija i edukacije za odrasle i djecu
Koje im odrasle osobe mogu pomoći?
  • nastavno osoblje koje je posvećeno svojem poslu i razumije potrebe djece
  • drugo školsko osoblje (kao što su psiholozi, socijalni radnici, ravnatelji i njihovi zamjenici)
  • pružatelji skrbi, koji trebaju imati vremena brinuti se o dječjim fizičkim i emocionalnim potrebama
  • dobri udomitelji (ako roditelji ne mogu zaštititi svoju djecu)
  • prijatelji koji pomažu djeci da pronađu pomoć i osjećaju se sigurno
  • zdravstveni djelatnici koji su prijazni, strpljivi i voljni djeci objasniti postupke liječenja
  • policijski službenici, ako ih djeca poznaju

Ilustrirani sažetak komentara djece

PREUZMI

Two round talk and idea bubbles

„Mislim da bi nas učitelji trebali pažljivije slušati jer iako smo još vrlo mladi, imamo svoje mišljenje i ne bi nas trebali ignorirati.”

14-godišnjak iz Bugarske

Što djeca žele od odraslih?

Više pažnje:
  • da ih poštuju, saslušaju i shvate ozbiljno
  • da se više potrude razumjeti potrebe djece
  • da ih uključe u odluke koje se donose kod kuće, u školi, u njihovim zajednicama i državi 
  • da ih pitaju kako bi im se moglo pomoći 

     

Više informacija:
  • da ih upozore na moguće rizike i opasnosti
  • da im kažu kome da se obrate za pomoć i kako da prijave opasne situacije
  • da im objasne što će dogoditi kad zatraže pomoć

     

Da im više pomažu:
  • da odrede jasna pravila, granice i mjere za sprečavanje opasnosti
  • da brzo reagiraju ako shvate da je neko dijete u opasnosti  
  • da im pomognu prije nego što se situacija pogorša i zatraže potporu stručnjaka
  • da se u slučaju problema imaju kome obratiti s povjerenjem

     

Bolju suradnju:
  • da razmjenjuju informacije i međusobno komuniciraju kako bi stvorili sigurno okruženje za djecu
  • da ih se educira o tome kako da pristupe problemima djece

     

Brigu za mentalno zdravlje:
  • da osiguraju otvoreno i sigurno okruženje za raspravu o pitanjima mentalnog zdravlja
  • da više razgovaraju, informiraju se i educiraju o tome kako se nositi s problemima mentalnog zdravlja
Two round talk and idea bubbles

„Želim da se u školama uči o mentalnom zdravlju i stresu, da se pomaže ljudima da riješe probleme i da se organiziraju događanja na tu temu. Želim da budemo bolje informirani o izvanškolskim aktivnostima i životu izvan škole. Trebalo bi u školu uvesti više tjelesne aktivnosti.”

Dijete iz Danske